Lektira (prepričane knjige) :: Biblioteka ~ Library

Dating > Lektira (prepričane knjige) :: Biblioteka ~ Library

Click here: ※ Lektira (prepričane knjige) :: Biblioteka ~ Library ※ ♥ Lektira (prepričane knjige) :: Biblioteka ~ Library

Kuligin je postao inspektor i, slijedeći svog direktora, obrijao brkove. Albert Ajnštajn Biblioteke dozvoljavaju deci da postavljaju pitanja o svetu i pronađu odgovore. Životinjska farma Vrsta dela: roman, basna Mesto radnje: životinjska farma Vreme radnje: neodređeno Fabula: Na jednoj Vlastelinsoj farmi, u Engleskoj, živjeli su gospodin i gospođa Jones.

Kaže da ih voli više nego što Bog voli svijet, zato što svijet nije lijep kao Bog, a kćeri su ljepše od njega. Na tavanu su našli madrac na kojem je Hrvoje spavao. Gradić Jefferson, mjesto gdje se odigrava većina njegovih romana, odražava sve raspetosti Juga, prouzrokovane odvojenošću ljudi aparthejdom, koju upražnjavaju njeni stanovnici - i bijeli i crni. Klara je bila bolesna i nije mogla hodati. Teme za raspravu: Uloga boja u Combrayu je iznimna, Proust preuzima cijele rečenice iz impresionističkog slikarskog rječnika. Sa oko pet sati gledanja televizije dnevno, nalazimo se u svetskom vrhu, a većina televizijskih sadržaja koje gledamo je isprazna. Analiza likova: Hrvoje Živi u novoizgrađenoj kući u Dugavama, a rado odlazi u Trnje gdje je prije živio i gdje ima puno prijatelja. Pomislili su da je Hrvoje vidio pljačku banke i da se sad skriva. Opet se vraćamo na pomisao da u takvom prikazu žene koja se emancipira, nešto nedostaje.

Pisao je drame komičnih jednočinki, a kasnije sa više činova. Pijani Caderousse im pomaže ne znajući što čini. Čovjek mora shvatiti da na ovom svijetu ne može uspjeti sam.

Lektira bijeli dvori - Pisac: MIROSLAV KRLEŽA: Dnevnik čitanja: od 1.

Lektira prepričane knjige :: Biblioteka ~ Library ~ Burek. Iznenadilo me je jer se prikazuje način na koji bi životinje mogle razmišljati. Način na koji I ljudi razmišljaju. No to možda i nije istina, već možda postoji neki poseban način međusobnog komuniciranja među životinjama, za koje šovijek ne zna. Knjiga me potakla na razmišljanje o tome kako čovijek jako puno utječe na život okoline, u ovom slučaju životinja. Kako čovjek životinjama može biti primjer ponašanja. Što se tiče asocijacija vezanih uz ovu knjigu, tj. Tijekom čitanja knjige u meni su se razmjenjivali osjećaju sažaljenja, potom ponosa, sreće, pa zatim ljutnje I prezira, pa na kraju osjećaji krivnje. Pred nama je posao. Već danas ujutro počet ćemo ponovo graditi vjetrenjaču I to će potrajati čitavu zimu, I po kiši I po suncu. Pokazat ćemo tom bijednom izdajniku da ne može tako lako uništiti naš trud. Zapamtite, drugovi, ne smijemo mijenjati naše planove: provest ćemo ih do konačne pobjede. Anotacija: Na jednoj Vlastelinsoj farmi, u Engleskoj, živjeli su gospodin i gospođa Jones. Farma je bila poprilično velika, te je na njoj bilo i dosta životinja. Bilo je to najvise svinja, zatim kokoši, pasa, golubova, ovaca, krava, koza, pačića, konja, mačka, jedan magarac, te jedan pripitomljeni gavran. No, kako je gospodin Jones bio pijanica, vrlo slabo je hranio životinje, te se je jako slabo brinuo o njima. I tako su životinje, ljute zbog nemara gospodina Jonesa, odlučile se otjerati ga sa farme, te same upravljati njome. Ustanak životinja protiv gospodina Jonesa ja uspio, a životinje su od tada sve poslove na farmi same obavljale. Kosile se travu, sušile sijeno, sadile kukuruz, pšenicu itd. Između ostaloga same su i donijele odluku o sedam zapovijedi kojih se trebaju pridržavati. Zapovijedi su bile vezane uz stvari koje životinje ne smiju raditi, čega se moraju pridržavati, po čemu bi se trebale razlikovati od čovjeka. To je sve bilo u redu dok se svinje nisu uzdigle iznad drugih životinja, jer su tvrdile da su one najinteligentnije od svih životinja na farmi, te da one ne trebaju ništa raditi, nego samo odlučivati što će drugi na farmi raditi. No s vremenom svinje su se sve više izdigle iznad ostalih životinja te preoblikovale onih sedam zapovijedi u njihovu korist. Tako je sve to išlo dok god se svinje napokon nisu sprijateljile sa vlasnicima, ljudima, drugih farmi u okolici, te se nakraju nije znalo tko je čovjek a tko svinja. Bijela pruga iznad njuške davala mu je ponešto priglup izgled; i zaista, njegova inteligencija nije bila prvorazredna, ali su ga svi poštovali zbog čvrstog karaktera i silne radne snage. Govorio je rijetko, a kada bi nešto i rekao, to bi bila cinična primjedba - na primjer, znao je da mu je Bog dao rep za tjeranje muha, ali da bi on radije živio i bez repa i bez muha. Od životinja na farmi jedino se on nije smijao. Kad bi ga upitali zašto, odgovorio bi da se nema čemu smijati. Usprkos svemu, ne priznajući to otvoreno, bio je privrženom Boxeru; njih dvojica obično bi zajedno proveli nedjelju na malom pašnjaku iza voćnjaka, pasući jedan pored drugoga bez riječi. Zauzme mjesto sprijeda i počne mahati bijelom grivom, nadajući se da će svratiti pozornost na upletene crvene vrpce. Bio je briljantan govornik, a kada je raspravljaoo nekoj ozbiljnoj temi, skakutao je čas na jednu , čas na dugu stranui mahao repom koji je djelovao nakako vrlo uvjerljivo. O njemu se govorilo da crno može pretvoriti u bijelo. Bilješka o autoru: George Orwel rođen je 1903. S četiri godine se vraća s roditeljima u Englesku gdje polazi osnovnu i srednju školu. Za vrijeme drugog svj. Umro je u siječnju 1950. Životinjska farma Bilješka o piscu: George Orwell je pseudonim za Erica Arthura Blaira uzeo je George jer mu se činilo engleskim više nego Eric, a Orwell se zvala riječica blizu mjesta gdje je stanovao pa ju je uzeo za svoje prezime -rođen je 1903. Pogledajmo: naš život je bijedan, tegobani kratak.. Kada dođemo na ovaj svijet, daju nam upravo toliko hrane da jedva preživimo. Oni koji to mogu podnijeti, prisiljeni su raditi do posljednjeg atoma snage. Jonesu ostane kao muzej. Tko god ide na dvije noge taj je neprijatelj 2. Tko god ide na četiri noge ili ima krila taj je prijatelj 3. Nijedna životinja ne smije nositi odjeću 4. Nijedna životinja ne smije spavati u krevatu 5. Nijedna životinja ne smije piti alkohol 6. Nijedna životinja ne smije ubiti bilo koju drugu životinju 7. Sve su životinje jednake -tih 7 zapovijedi mi je jako slično na naše, mislim kršćanske 10 zapovijedi -životinje su održavale farmu i to im je uspijevalo. Ali primjećeno je da se nikad nisu slagali. Ali primjećeno je da se nikad nisu slagali. Pikingtonom njigovim glavnim neprijateljem i još nekim ljudima -Napoleon je preimenovao farmu iz Životinjska u Vlastelinsku farmu i time je završena revolucija kao da je nikada nije bilo. Doživljaj djela u cjelini: -knjiga mi se svidjela jer zaista opisuje čovjeka koji želi moć i kad ju dobije norodu kojim vlada loše se piše, a trebao bi biti taj koji im poboljšava život -u ovoj knjizi je napisan 101 kako zloupotrebiti moć i narodu kojim vladate zadati muke. Tema djela: -rekao bih da je pisac htio prikazati totalni režim kroz knijgu -životinje su zauzele mjesta ljudi, a kad se vlast mjenjala, nisu odmah reagirale što im se poslije nije isplatila -možda su one same mislile da će im biti dobro te da će se situacija popraviti. Životinjska farma Vrsta dela: roman, basna Mesto radnje: životinjska farma Vreme radnje: neodređeno Fabula: Na jednoj Vlastelinsoj farmi, u Engleskoj, živjeli su gospodin i gospođa Jones. Farma je bila poprilično velika, te je na njoj bilo i dosta životinja. Bilo je to najvise svinja, zatim kokoši, pasa, golubova, ovaca, krava, koza, pačića, konja, mačka, jedan magarac, te jedan pripitomljeni gavranNo, kako je gospodin Jones bio pijanica, vrlo slabo je hranio životinje, te se je jako slabo brinuo o njima. I tako su životinje, ljute zbog nemara gospodina Jonesa, odlučile se otjerati ga sa farme, te same upravljati njome. Ustanak životinja protiv gospodina Jonesa ja uspio, a životinje su od tada sve poslove na farmi same obavljale. Kosile se travu, sušile sijeno, sadile kukuruz, pšenicu itd. Između ostaloga same su i donijele odluku o sedam zapovijedi kojih se trebaju pridržavati. Zapovijedi su bile vezane uz stvari koje životinje ne smiju raditi, čega se moraju pridržavati, po čemu bi se trebale razlikovati od čovjeka. To je sve bilo u redu dok se svinje nisu uzdigle iznad drugih životinja, jer su tvrdile da su one najinteligentnije od svih životinja na farmi, te da one ne trebaju ništa raditi, nego samo odlučivati što će drugi na farmi raditi. No s vremenom svinje su se sve više izdigle iznad ostalih životinja te preoblikovale onih sedam zapovijedi u njihovu korist. Tako je sve to išlo dok god se svinje napokon nisu sprijateljile sa vlasnicima, ljudima, drugih farmi u okolici, te se nakraju nije znalo tko je čovjek a tko svinja. Tema dela: želja životinja da se oslobode ovisnosti o čovjeku, da svi budu jednaki misli se na životinje , njihov trud i život, te na kraju veliko razočaranje Likovi: Major, Boxer, Clover, Benjamin, Mollie, Napoleon, Snowball, Squealer Major: Oko njega su se uvijek okupljale životinje da ga slušaju. Bio je pokretač ustanka protiv čovjeka, koji nikada nije niti doživio. Rekao je da će se to jednoga dana dogoditi, no nije ni slutio da bi to moglo biti ubrzo nakon njegove smrti. Bio je pokoran Napoleonu. «Zahvala» svinja mu je bila ta da su ga poslale živoderu, rekavši ostalim životinjama da je u najboljoj gradskoj bolnici uz pruženu najbolju moguću skrb. Kada je jednom otišao sa farme, više nikada nije viđen. Bijela pruga iznad njuške davala mu je ponešto priglup izgled; i zaista, njegova inteligencija nije bila prvorazredna, ali su ga svi poštovali zbog čvrstog karaktera i silne radne snage. Shvaćao je da svinje kradomice mijenjaju zakone, dodavajući nove riječi. No to nije pridonjelo ničemu. On je to shvatio, ostale životinje nisu, svinje su nastavile raditi po svome. Govorio je rijetko, a kada bi nešto i rekao, to bi bila cinična primjedba - na primjer, znao je da mu je Bog dao rep za tjeranje muha , ali da bi on radije živio i bez repa i bez muha. Od životinja na farmi jedino se on nije smijao. Kad bi ga upitali zašto, odgovorio bi da se nema čemu smijati. Usprkos svemu, ne priznajući to otvoreno, bio je prijatelj privržen Boxeru; njih dvojica obično bi zajedno proveli nedjelju na malom pašnjaku iza voćnjaka, pasući jedan pored drugoga bez riječi. Za Mollie bih rekao da je razmažena i ljena!!! Osobno ne podnosim razmažene ljude tako da me se njen lik nije niti malo dojmio u pozitivnom smislu. Voljela je pokazivati svoju ljepotu između ostalog noseći mašnice itd. Njena želja ili možda ćak pohlepa za šećerom dovela ju je tamo gdje ju je dovela i meni bi to osobno bilo vrlo drago što je opet vukla kola. No na kraju je možda i bolje prošla nego što su životinje na farmi bile u trenucima njihove gladi i uvijek zasićenih svinja. Zauzme mjesto sprijeda i počne mahati bijelom grivom, nadajući se da će svratiti pozornost na upletene crvene vrpce. Imao je dobre namjere. No on je upravo iz tog razloga i protjeran. Bio je briljantan govornik, a kada je raspravljaoo nekoj ozbiljnoj temi, skakutao je čas n jednu , čas na dugu stranui mahao repom koji je djelovao nakako vrlo uvjerljivo. O njemu se govorilo da crno može pretvoriti u bijelo. Iznenadilo me je jer se prikazuje način na koji bi životinje mogle razmišljati. Način na koji i ljudi razmišljaju. No to možda i nije istina, već možda postoji neki poseban način međusobnog komuniciranja među životinjama, za koje šovijek ne zna. Knjiga me potakla na razmišljanje o tome kako čovijek jako puno utječe na život okoline, u ovom slučaju životinja. Kako čovjek životinjama može biti primjer ponašanja. Što se tiče asocijacija vezanih uz ovu knjigu, tj. Tijekom čitanja knjige u meni su se razmjenjivali osjećaju sažaljenja, potom ponosa, sreće, pa zatim ljutnje i prezira, pa na kraju osjećaji krivnje. Pred nama je posao. Već danas ujutro počet ćemo ponovo graditi vjetrenjaču i to će potrajati čitavu zimu, i po kiši i po suncu. Pokazat ćemo tom bijednom izdajniku da ne može tako lako uništiti naš trud. Zapamtite, drugovi, ne smijemo mijenjati naše planove: provest ćemo ih do konačne pobjede. Beleške o piscu George Orwel rođen je 1903. S četiri godine se vraća s roditeljima u Englesku gdje polazi osnovnu i srednju školu. Za vrijeme drugog svj. Umro je u siječnju 1950. Autor: Makišon : Aleksandar Sergejevič Puškin - Evgenije Onjegin Ukratko o piscu: Aleksandar Sergejevič Puškin je rođen 1799. Godine u bogatoj obitelji. Svojim djelom Oda slobodi zamjerio se sudu, te je prognan u južnu rusiju, te tamo piše svog Zarobljenika Kavkaza. Godine, te se vraća u Moskvu i St. Umro je u dvoboju 1837. Puškin se smatra osnivačem moderne ruske književnoisti. Njegova veća djela su: Evgenij Onjegin, Kapetanova kći, Oda slobodi, Zarobljenik Kazkaza, Brončani konjanik, Ruslan i Ludmila… Ponešto o likovima: Evgenije Onjegin je tipični lik suvišnog čovjeka, a tome pripomaže i njegova sveopća nezainteresiranost, možda čak ljenost. Lenski je romantičar, poeta, zanesenjak, sušta suprotnost Evgeniju, kada voli voli strasno, i ne suspreže svoje osjećaje. Tatjana je seoska djevojka odgojena na romanima Richardsona i Rousseauu, posjeduje neposrednost, nesumljivo stečen u provinciji, među pukom, sa dadiljom. Takav život mu ubrzo dosadi. Uto nasljeđuje neko imanje, te mora otićiu u unutrašnjost zemlje na neko vrijeme. Tamo se upozna sa Lenskim, romantičarom, koji je zaljubljen u Olgu. Olga pak ima sestru Tatjanu, mirnu povučenu, koja samo čita knjige. Ona se zaljubljuje u Evgenija, te mu piše pismo u kojem izjavkljuje ljubav, no Onjegin ju odbija. Uskoro na proslavi Tatjanina imendana, Onjegin iz prkosa koketira s olgom. Lenskog to uvrijedi, te traži satisfakciju. Onjegin ga ubija u dvoboju, te odlazi na duggo putovanje od više godina. Jednog dana na nekoj zabavi u Petersburgu sreše Tatjanu, te joj piše strastveno pismo. Ona pak kao žena generala, oglušuje se na njegove izjave, te on odlazi na daljnja putovanja. Vrijeme radnje: Radnja se odvija oko 19. Mjesto radnnje: Radnja se odvija u Rusiji. Napomena: Puškon je na onjeginu radio osam godina. Isprva zamišljen kao oponašanje Byronova komičnog epa Don Juan, an epic satire, pa prema tome kao romantična knnjiževna vrsta. Tek kasnije djelo zauzima mjesto uz ruske realističke romane, gdje je čest lik suvišnog čovjeka. Autor: Makišon : Johanna Spyri — Hajdi ~ Heidi Bilješka o piscu: Johanna Spyri rođena je u Švicarskom selu nedaleko od Ciriškog jezera. Odrasla je u kući u kojoj je živjelo puno djece. Počela je pisati za vrijeme Francusko-Ruskog rata 1871. Najviše uspijeha doživjele su njezine knjige za djecu osobito Heidi. Knjiga je ubrzo prevedena na mnoge strane jezike. Mjesto događaja: u planinama, gradu, Sesmenova kuća. Vrijeme događaja: Ljeto, jesen, zima, proljeće. Likovi: -glavni: Heidi- djevojčica koja nema roditelja, radoznala,vesela,poslušna,razigrana. Meni se Heedi sviđa zato što je vesela i poslušna. Sviđa mi se djed zato što od drveta može napraviti lijepe stvari. Ne sviđa mi se jer je ljubomoran. Sviđa mi se zato što je tiha. Kratak sadržaj: Sunce je grijalo i žena je vodila Heidi sa sobom do strike sa planine. Kad su došli žena joj je rekla da jeto njezin djed i ona mu je potrčala u susret. Njih dvoje su bili veoma sretni i stalno su bili zajedno. Tamo je srela Heidi i Petrovu baku. Ona je bila slijepa starica i Heidi se brinula o njoj. Nakon tri godine žena se vratila i odvela Heidi u bogatu kuću. Ondje je srela djevojčicu Klaru koja joj postaje prijateljica. Klara je bila bolesna i nije mogla hodati. Klarina baka je Heidi naučila čitati. Heidi je ponoći ustajala te nije mogla spavati zbog čežnje za djedom. Stari liječnik je rekao da se mora vratiti djedu. Sutra dan je Heid došla kod djeda. Donjela mu je pismo u kojem je bilo mnogo novca. Stari liječnik je javio da će doći u planine. Klara je htijela doći u planine k Heidi. Nakon nekoliko dana Klara je stigla kod prijateljice. Klari je je u planinama ozdravila, prohodala. Baka i Klarin otac bili su presretni. Klarin otac je obećao djedu da će se brinuti za Heidi sve dok ne umre. Osnovna misao: Pomozi drugima pa će drugi tebi pomoći Autor: Makišon : Euripid - Medeja Bilješka o piscu: Euripid se rodio godine 480. Rodio se na otoku Salamini, a umro na dvoru makedonskoga kralja Arhelaja u Peli, godine 406. O njegovom životu postoji malo podataka, jer se nije bavio državnim poslovima. Na Euripida je u njegovim mladim godinama utjecao njegov učitelj, filozof Anaksagora, a u kasnijem Euripidovom duhovnom razvoju opaža se i jak utjecaj sofista i tadašnje retorike. Stare vijesti pjesnika opisuju kao ozbiljna i usamljena mislitelja i ljubitelja knjiga, a svi izvori Euripidu pripisuju izvanredno obrazovanje i kulturu. Sačuvan je podatak da je prvi imao privatnu biblioteku. Euripid je u svojim tragedijama oživio helenski život svojega vremena, s njegovim velikim nasljeđem prošlosti i predviđanjem budućnosti. Nastojao je dotadašnjim obradama mitova dati i novu dušu, pa je iz mitova obično uzimao goli sadržaj, dok je sve ostalo razrađivao na novi način, i unosio misli i poglede na svijet. Zato je već u starini nazivan scenskim filozofom. S Euripidom je počela prevladavati kazališna, glazbena i tehnička reforma. Tako se služi svim sredstvima izvan drame, primjerice prologom, u kojem se gledatelji obavješćuju o prethodnim događanjima i upućuju u budući razvoj radnje. Uveo je i deus ex machina, božanstvo, koje je umjesto same umjetnički uvjerljive radnje raspletalo čvor tragedije. Nije naišao na veliki odziv kod tadašnje publike, pa je za života na dramskim natjecanjima ostvario samo četiri prve nagrade. Više razumijevanja i slave nalazi potkraj života na dvoru makedonskoga kralja, a zasluženo priznanje među svojim sunarodnjacima ostvario je tek poslije smrti. Euripidov jezik je jednostavan i lijep, jednak dnevnom govoru pjesnikovih suvremenika, a stil je providno jasan. Pjesnik je postao uzorom mlađoj tragediji i novoj antičkoj komediji. Osobito je utjecao na rimske pisce - tragika Seneku i pjesnika Ovidija, a i na brojne kasnije europske pisce. MJESTO RADNJE jest Korint, a FABULA je temeljena na mitu o Medeji i Jazonu. Medeja, čarobnica, koja je spasila život Jazonu kad je krenuo po zlatno runo, pobjegla je s njim, postala njegova žena i rodila mu dva sina. Utočište su našli u Korintu, gdje se Jazonu pruža prilika za ženidbu s Glaukom, kćerkom korintskoga kralja Kreonta. Medeja je očajna zbog gubitka muža i njegove prijevare, pa proklinje kraljevu obitelj, zbog čega je kralj šalje u progonstvo. Pretvarajući se da prihvaća kraljevu odluku, a u duši snujući osvetu, Medeja kralja moli da s djecom u Korintu ostane još samo jedan dan. Susreće Egeja, kojem obećaje pomoć u njegovoj velikoj želji da ima dijete, a on joj zauzvrat obećaje utočište u Ateni. S pripremljenom odstupnicom, Medeja može pristupiti strašnoj osveti Jazonu. Djecu šalje ocu, s poklonom za njegovu mladu - vjenčanim vijencem i otrovanim plaštom. Glauka pogiba u mukama, a s njom i otac Kreont koji ju pokušava spasiti. Medeja, ubivši Jazonu zaručnicu, ubija i vlastitu djecu. Iz Korinta odlazi na zmajskim kolima, a slomljenom Jazonu, koji je proklinje kao zločinku, proriče kobnu smrt. Naslovni i glavni LIK tragedije jest MEDEJA, žena velike i kobne strasti. Zbog ljubavi prema Jazonu, pobjegla je iz vlastita doma i s mužem i djecom živjela u Korintu kao prognanik. Tim više ju je pogodila Jazonova izdaja koji se pripremao za vjenčanje s kćeri korintskoga kralja. U nesreći u svojoj sada spozna tek što znači ostat lišen doma očinskog. Dječake mrzi, neće ni da vidi njih, a još od čega goreg mene hvata strah. Već u prvom činu vidljiv je njezin neobičan odnos prema djeci. Neće proć je gnjev, dok ne padne tu netko od nje oboren. Tako se, dok Kreonta moli da joj progonstvo odgodi za jedan dan, pravi popustljivom, ali si time zapravo otvara prostor za ostvarenje svojega nauma. Zar misliš da bi govor meni bio blag da nije sretnu varku smislio mi um, prešutjela bih sve i ne rekla ni riječ. Zaslijepih ga, a on je tako bio lud, da izgonom ne razbi tajni naum moj, već dopusti mi ostat jošte jedan dan, i ja ću u to vrijeme postići svoj cilj: pogubit oca, kćer i s njima muža svog. No, Medeja još nije odlučila kako najuspješnije provesti svoj naum. Žena nije stvor što postići će cilj u natjecanju kom, no kada treba splesti kakve spletke splet tad nema nikog što bi bio tako vješt. Kući ne može, jer je, pomažući Jazonu, izdala obitelj, ne može ni do Pelijevih kćeri, jer su na njezin nagovor ubile oca. Svjesna je da je, nakon što postane zločinka, neće primiti i zaštititi ni jedan grad, pa joj rješenje pruža slučajni susret s Egejem, atenskim kraljem. Navodi ga na zakletvu da će joj u svakom slučaju pružiti zaštitu i time joj osiguran azil. Navodeći Jazona i Glauku da misle kako moli da joj djeca ostanu u Korintu, poslat će otrovane darove Glauki. No nema stvora tog što spasiti će njih. A Jazonu ću strt i smrvit čitav dom, pa onda na put poć i oplakivat svoje drage djece krv. Prije svega, Jazona uvjerava da se urazumila i moli ga da djecu zadrži u Korintu. No ti zamoli kralja da ne izgna njih, nek djeca žive tu kraj ruku očinskih! Djeca odlaze, i Medeja, kad se vrate s odgojiteljem, saznaje da su obavila svoju zadaću i kraljevoj su kćeri vlastoručno predala ubojite darove. Slijedi trenutak Medejine duševne borbe. Kao svaka majka, Medeja voli svoju djecu, ali u njezinoj ogorčenoj duši Medeja osvetnica prevladava nad Medejom majkom. Kad im oči zrem i blistave i sjajne, sasvim protrnem i klonem, te ne mogu naum svršit svoj. Iz ove ću ih zemlje povest sa sobom, ne želim da im oca zlom rastužujem i sebi sama dvostruk bol da zadajem. No što je sa mnom to? Zar zlo ne vratit zlim? Zar dušmanima da se ja ne osvetim? Kolebat neću već ko neki čovjek mek, i nježna me i blaga neće svladat riječ. O srce moje, daj, poštedi djec, pusti i ne ubijaj! Nek u Ateni radost budu žiću mom! Ta bolja im je smrt, a kad im je već mrijet, nek vlastita ih majka pošalje u Had. Pa idite, jer više ne snosi mi vid da gledam vas, jer silan obuze me jad. Ja svjesna sam da činim opak čin i klet, no svladala mi razbor sverazorna strast, što smrtnika će svakog odvest u propast, što uzrokuje svako zlo i gnus i kal. Prije Medejina bijega, ostaje još samo jedan strašan čin u krvavoj tragediji - djeca. O jadna moja ruko, brže hvataj mač, privedi tužnom kraju tužnog žića tijek, i neću se kolebat, neću mislit sad koliko mi je težak bio porođaj i kako su mi dragi. Samo kratak tren zaboravljam svoj porod - na smrt osuđen. A poslije ću plakat svoga srca plod, što ubih ga, o jao, jadan li sam stvor. Pa zovi, ako hoćeš mene lavicom i Skilom što u moru živi tirenskom, ublažit nećeš ugriz oštrog zuba mog. A tu u gradu ovom, gradu korintskom, uspostavit ću nov i svečan obred svet ko pokajničke žrtve za svoj zločin krut. Tako mu je Medeja pomogla u pothvatu sa zlatnim runom, a napušta je i koristi Glauku kako bi se domogao vlasti i moći u Korintu. Učinih to ne zbog tog što te bijah sit i što me druge žene svladao je čar, a što mi tako oštro tu spočitavaš, ni zbog tog što bih htio porod rodit nov, ta dosta imam djece, nije u tom stvar, već zato da nam stvorim život dobra pun, da oskudicu našu tešku uklonim, jer bijedniku se s puta svaki klanja drug, i još da djecu našu časno odgojim. Pa ako tvojoj djeci još se koji brat iz novog braka nađe, jednako ću njih obasut pažnjom ja i združiti u rod i sretno ću poživjet ovaj život svoj. A što ćeš s djecom ti? Ja srcem želim svim da buduća mi djeca ovoj budu štit. Jer ovakav put što predstoji vam, nije podnipošto lak. A drugo sve će otac vaš i onaj stvorit bog što srcem nam je sklon, pa jednog će mi dana sretan svanut čas da ugledne i jak mognem vidjet vas. Stigao je prekasno da spasi djecu, ali i prekasno da se osveti Medeji, jer ona već na zmajskim kolima, koje joj je postao djed Helij, spremna na odlazak, pokazuje Jazonu mrtva dječja tijela. Nit nevjesta će mlada život sladit moj, nit radovat se neću djeci rođenoj, već nema ih i nikad neće čut mi glas. Od svega srca plačem tu i naričem i bozima se molim da mi čuju zov, da budu mi svjedoci protiv gada tog što djecu meni pobi i što ne da sad da taknem ih se mrtvih, da im spremim grob. O, da ih nikad na taj ne porodih svijet i ne vidjeh gdje zakla ženski stvor ih klet! Zbor najčešće progovara kroz usta ZBOROVOĐE, a najzanimljivije je pratiti odnos zbora, odnosno stanovnika Korinta prema Medeji. Kamo ćeš poć, pod koji li krov, u koju zemlju, gdje li ćeš nać sklonište sebi i djeci spas. Dječju zar prolit ćeš krv? O tako ti koljena tvog, poslušaj vapaj naš. I nemoj da djecu svoju okrutno ubijaš. Odakle smjelost i snaga ruke i srca tvog, o kćerko moja draga, da latiš umorstva se tog? Zar moći ćeš suha oka dječju gledati kob? No ne vjerujem tome da krut izvršit ćeš čin, kad koljenu padne tvome jedan ti i drugi sin. Kad oduzme ti život krvom rodu svom, tad mira neće naći ubojičin dom, već zlom će ga obasut osvetnički bog. Takve su eto i sudbe njine. Vječno vam cvate mudrosti cvijet i vedar vam uvijek je nebeski svod, gdje Muze na ovaj rodiše svijet Harmoniju - svoj plavokosi plod, a Kefisa tu je ljepotekog Afroditu bistru zacrpla kap i lahora ljupkoga dah nad čitav dahnula kraj. I ružino mirisno cvijeće u svoj je uplela pram i mudrost slala i ljubav za pomoć i potporu vam. Pa kako će onda grad gdje vodama divan je tok, kako će mili taj kraj gdje u svemu vlada sklad, primiti tebe što kaniš djecu ubiti sad? Jezik je jednostavan, i Euripid koristi uobičajeni govor svojih sunarodnjaka, a upečatljive slike postiže bez previše stilskih figura. Rušilaška strast i želja za osvetom koje rezultiraju strahotnim zločinom glavna su značajka ove tragedije. Medeju je teško razumjeti, posebice njezinu nesmiljenu osvetu nad vlastitom djecom. Mislim da je Medeja imala i drugi izlaz, čak i nakon što se tako strašno osvetila Glauki, jer mogla je djecu povesti sa sobom zmajskim kolima. Za ženu razvod braka nije slavan čin, nit može sama muža otjerati svog. Za ženu ti u braku sve je zakon nov, pa ako ne zna za njeg, mora biti vrač, da zna unaprijed kakav brak će biti njen. Pa prijeđemi li sretno preko zala tih i muž nam rado snosi bračni s nama vez, to blaženstvo je pravo, inače je smrt. Muškarac kad u domu razljuti se čim, u gradu negdje sebi utjehe će nać, potražiti vršnjake ili druga kog. A ženski jadni rod nek theši sebe sam. I pričaju da oni kopljem biju boj i nama štite život i nad glavom krov. Triput više voljela bih štit, no porođajne muke jednom osjetit. Medeja je prognanica, koja je zbog Jazona izgubila obitelj i dom, i tu je začetak njezine tragične sudbine. Neka nikad ne doživim daljinama da se sivim potucam kroz strani svijet. Koliko mi oči glede od tog veže nema bijede, bolje mi je onda mrijet. Dramatičar, pjesnik, prozaist i kazališni djelatnik. Pokretač niza izdavačkih djelatnosti; zapaženo je djelovao u nizu udruga dramskih umjetnika. Djela: Mećava, Potez kistom, Proljeća bez ljeta, Zaboravljeni, Svjetionik, Žedan izvor... Sadržaj Drama Mećava započinje prikazom jedne obitelji za vrijeme zime u Lici. Jole, glava te obitelji, se opijao, Manda njegova žena i Maša, njegova kćer, su prale suđe. Izvana su se čuli vukovi koji su Joli išli na živce. Izašao je van s puškom i opalio. Vukovi su se razbježali. Nakon toga vidio je da je upravo spasio nekog čovjeka od vukova. Donijeli su ga u kuću. To je bio Perelja. On je bio zaljubljen u Mašu. Kad su Maša i Perelja ostali sami u kući poljubili su se. Oni su tako spletkarili sve dok se Ivan, za kojeg se Maša trebala udati, nije trebao vratiti kući. Mjesec dana prije Maša je ostala trudna s Pereljom samo ona to nije zapazila. Nakon što se Ivan vratio iz Amerike i odveo je na pregled i ustanovio da je trudna. Ni on nije ništa zapazio i mislio je da se njemu i Maši jednostavno posrećilo i da će imati dijete. Nakon što je prošlo osam mjeseci dijete je bilo spremno za rođenje. Ivan je zapazio da je to prerano. Znao je da je Maša zatrudnila prije. Maša je priznala da je napravila dijete s Pereljom koji je za to vrijeme bio u Slavoniji. To je bila sramota za Jolu pa je rekao da se to kopile neće roditi u njegovoj kući nego u štali. Perelja je došao kad je Maša već trebala roditi i nagovorio je Jolu da se dijete rodi u kući. Tema Tema ovog djela je odlazak na rad u razvijene zemlje mnogih muškaraca, a samim time je određen i život djevojaka koje moraju čekati svoje muževe i po deset godina. Ideja Poticanje stanovništva na smanjen odlazak u inozemstvo. Karakterizacija likova Jole je starac koji se po cijele dane samo opija. Jole je pravi seoski gospodar koji misli da u kući sve treba biti po njegovom. Bio je u Americi. Sijeća se mukotrpnog rada u Americi. Iako je proputovao cijelu Ameriku vratio se u kraj iz kojeg potječe. Jole se jako brine što će o njemu drugi misliti, a ne što bi on o sebi trebao misliti. Nije dopuštao da se dijete rodi u kući, ali na kraju je ono malo njegove ljudskosti prevladalo. ²JOLE: pogružen, slomljen, polako dolazi i — došavši do Mande — pruža dršćući ruke i uzme maloga k sebi. Uspravi se ponosno i iznad ognjišta podiže dijete uvis kao u nekom drevnom obredu : Velak je ovo dan. ² Maša je kao i mnoge Ličke žene u ono doba samo radila kod kuće i čekala dragoga da se vrati. Čekala ga je šest godina, ali onda je popustila. Predala se drugome s kojim nije mogla biti. Jako je vezana za majku jer je s njom odrasla. Bila je vrijedna i odgovorna. Učinila bi sve samo da dobije svoju ljubav. ² MAŠA: Radije da me udavi neg da ostavim Perelju. Ja više neću Ivana. Razumiš, mamo, ne mogu. ² Manda je tipična Lička žena. Sluša muža i pokorava mu se. Razumije njegove namjere i njegove postupke. Staje uz stranu Maše, svoje kćeri. Maša je uvijek vjerovala Mandi i povjeravala se. Razumjela je Mašinu prijevaru. Nije ju podržavala u varanju, ali joj je pomogla da se otvori. Čuvala je Jolu i Mašu. Joli je posebno bila od pomoći kad bi se napio. ²MANDA: Jole ti prikoviše pušiš. Znaš da ti je doktur u Gračacu reka, kad te uno gleda na ringlu, da ne bi smije pušit... Ti po vas dan sliniš tu svoju luletinu i žvačeš duvan. ² Moje mišljenje o djelu Meni se djelo svidjelo. Volim takve priče koje opisuju život prije ovoga danas. Želim znati više o nekadašnjem životu. Život u obitelji bio je složen na drugačiji način nego danas. Svaki se pojedinac morao ponašati po ulozi koju ima u obitelji. Posebno mi se svidjelo što je ovo djelo napisano kao drama. Opisuje se se odlazak u razvijenije zemlje na rad koji je bio posljedica neimaštine i lošeg životnog standarda.